Mudre izreke 1:1-26

¹Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:

²da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;

³da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;

⁴da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;

⁵kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;

⁶da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.

⁷Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.

⁸Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

⁹Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.

¹⁰Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;

¹¹ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;

¹²da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;

¹³naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;

¹⁴bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”

¹⁵Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

¹⁶Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.

¹⁷Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.

¹⁸A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.

¹⁹Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.

²⁰Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;

²¹propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:

²²“Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?

²³Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.

²⁴Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.

²⁵Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;

²⁶zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: