Marku 8:1-33

¹Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:

²“Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.

³Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka.”

⁴Učenici mu odgovore: “Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?”

⁵On ih zapita: “Koliko kruhova imate?” Oni odgovore: “Sedam.”

⁶Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.

⁷A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.

⁸I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.

⁹Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,

¹⁰a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

¹¹Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.

¹²On uzdahnu iz sve duše i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.”

¹³Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

¹⁴A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.

¹⁵Nato ih Isus opomenu: “Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!”

¹⁶Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: “Kruha nemamo.”

¹⁷Zamijetio to Isus pa im reče: “Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

¹⁸Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?

¹⁹Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Kažu mu: “Dvanaest.”

²⁰“A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?” Odgovore: “Sedam.”

²¹A on će njima: “I još ne razumijete?”

²²Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

²³On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: “Vidiš li što?”

²⁴Slijepac upilji pogled i reče: “Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju.”

²⁵Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

²⁶Tada ga posla kući i reče mu: “Ne ulazi u selo.”

²⁷I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?”

²⁸Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.”

²⁹On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik - Krist!”

³⁰I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

³¹I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.

³²Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.

³³A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”