Luki 4:15-41

¹⁵I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu.

¹⁶I doðe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uðe po obièaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da èita.

¹⁷I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješe napisano:

¹⁸Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje;

¹⁹I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

²⁰I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.

²¹I poèe im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima.

²²I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov?

²³I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini.

²⁴Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini.

²⁵A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;

²⁶I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.

²⁷I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina.

²⁸I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo.

²⁹I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.

³⁰Ali on proðe izmeðu njih, i otide.

³¹I doðe u Kapernaum grad Galilejski, i uèaše ih u subote.

³²I èuðahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna.

³³I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa

³⁴Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.

³⁵I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi.

³⁶I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze?

³⁷I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.

³⁸Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.

³⁹I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.

⁴⁰A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih.

⁴¹A i ðavoli izlažahu iz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristos sin Božij. I zapreæivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos.