Luki 2:11-38

¹¹Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.

¹²I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.

¹³I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:

¹⁴Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.

¹⁵I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.

¹⁶I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.

¹⁷A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.

¹⁸I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

¹⁹A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

²⁰I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.

²¹I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.

²²I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,

²³Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)

²⁴I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa.

²⁵I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.

²⁶I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

²⁷I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,

²⁸I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:

²⁹Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;

³⁰Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,

³¹Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,

³²Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

³³I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.

³⁴I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti

³⁵A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.

³⁶I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,

³⁷I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.

³⁸I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.