Luki 24:30-49

³⁰I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.

³¹Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.

³²I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?

³³I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,

³⁴Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.

³⁵I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.

³⁶A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam.

³⁷A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.

³⁸I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?

³⁹Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.

⁴⁰I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.

⁴¹A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo?

⁴²A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu.

⁴³I uzevši izjede pred njima.

⁴⁴I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.

⁴⁵Tada im otvori um da razumiju pismo.

⁴⁶I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan;

⁴⁷I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima.

⁴⁸A vi ste svjedoci ovome.

⁴⁹I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine.