Luki 23:40-48

⁴⁰A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?

⁴¹I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.

⁴²I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.

⁴³I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.

⁴⁴A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.

⁴⁵I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.

⁴⁶I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.

⁴⁷A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik.

⁴⁸I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.