Luki 22:2-51

²I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.

³A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.

⁴I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.

⁵I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.

⁶I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.

⁷A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;

⁸I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.

⁹A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?

¹⁰A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,

¹¹I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?

¹²I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.

¹³A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.

¹⁴I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.

¹⁵I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;

¹⁶Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.

¹⁷I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;

¹⁸Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.

¹⁹I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.

²⁰A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.

²¹Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.

²²I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!

²³I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.

²⁴A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.

²⁵A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.

²⁶Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.

²⁷Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.

²⁸A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.

²⁹I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:

³⁰Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

³¹Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.

³²A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.

³³A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.

³⁴A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.

³⁵I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.

³⁶A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

³⁷Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.

³⁸A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.

³⁹I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.

⁴⁰A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.

⁴¹I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu

⁴²Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.

⁴³A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.

⁴⁴I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

⁴⁵I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,

⁴⁶I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.

⁴⁷Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.

⁴⁸A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?

⁴⁹A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?

⁵⁰I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.

⁵¹A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.