6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.”
7I odgovore da ne znaju odakle.
8I Isus reče njima: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.”
9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: “Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.”
10“Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.”
13“Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'
14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.” “Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
16Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.” Koji ga slušahu rekoše: “Bože sačuvaj!”
17A on ih ošinu pogledom i reče: “A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.”
19Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21Upitaše ga dakle: “Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”
23Proničući njihovu lukavost, reče im:
24“Pokažite mi denar.” “Čiju ima sliku i natpis?”
25A oni će: “Carevu.” On im reče: “Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.”
26I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
28“Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30Drugi uze njegovu ženu,
31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32Naposljetku umrije i žena.
33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.”
34Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.”
37“A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!”
39Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!”
40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
41A on im reče: “Kako kažu da je Krist sin Davidov?