Luki 1:49-72

⁴⁹Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

⁵⁰I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

⁵¹Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

⁵²Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.

⁵³Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

⁵⁴Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

⁵⁵Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.

⁵⁶Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

⁵⁷A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.

⁵⁸I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

⁵⁹I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

⁶⁰I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.

⁶¹I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

⁶²I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

⁶³I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.

⁶⁴I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.

⁶⁵I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.

⁶⁶I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

⁶⁷I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:

⁶⁸Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

⁶⁹I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,

⁷⁰Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka

⁷¹Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

⁷²Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,