Luki 19:6-37

⁶I siðe brzo; i primi ga radujuæi se.

⁷I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu.

⁸A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro.

⁹A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.

¹⁰Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.

¹¹A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.

¹²Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.

¹³Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.

¹⁴I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.

¹⁵I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.

¹⁶Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.

¹⁷I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.

¹⁸I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.

¹⁹A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.

²⁰I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.

²¹Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.

²²A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:

²³Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?

²⁴I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.

²⁵I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.

²⁶A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.

²⁷A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.

²⁸I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.

²⁹I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh

³⁰Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

³¹I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.

³²A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.

³³A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?

³⁴A oni rekoše: ono Gospodu treba.

³⁵I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.

³⁶A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu.

³⁷A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,