Levitski Zakonik 27:15-30

¹⁵Ako bi onaj koji zavjetuje htio otkupiti kuæu svoju, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio, pa neka je njegova.

¹⁶Ako bi ko zavjetovao Gospodu dio njive svoje, cijeniæeš je prema usjevu: gomer jeèma gdje se posije, cijeniæeš pedeset sikala srebra.

¹⁷Ako bi od oprosne godine zavjetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj cijeni.

¹⁸Ako li poslije oprosne godine zavjetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proraèuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije od tvoje cijene.

¹⁹I ako bi htio otkupiti njivu svoju onaj ko je zavjetuje, neka dometne na cijenu tvoju još peti dio, i neka bude njegova.

²⁰Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugome, ne može se više otkupiti;

²¹Nego æe ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavjetovana, sveštenikova neka bude.

²²Ako li bi ko zavjetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo,

²³Sveštenik neka mu proraèuna cijenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cijenu da bude stvar sveta Gospodu.

²⁴A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, èije je dostojanje ona njiva.

²⁵A svaka cijena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca.

²⁶Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavjetuje, bilo goveèe ili sitna stoka, jer je Gospodnje.

²⁷Ako li bi bilo od životinja neèistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnuv peti dio ozgo; ako li se otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni.

²⁸Ali ni jedna stvar zavjetovana, što ko zavjetuje Gospodu od èega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavjetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu.

²⁹Živinèe zavjetovano, koje èovjek zavjetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije.

³⁰I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voæa, Gospodnji je, svetinja je Gospodu.