Jovanu 6:4-31

⁴A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.

⁵Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu?

⁶A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti.

⁷Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.

⁸Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:

⁹Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!

¹⁰A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.

¹¹A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe.

¹²I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.

¹³I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli.

¹⁴A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet.

¹⁵A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam.

¹⁶A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more,

¹⁷I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.

¹⁸A more se podizaše od velikoga vjetra.

¹⁹Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se.

²⁰A on im reèe: ja sam; ne bojte se.

²¹Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu.

²²Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše,

²³A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,

²⁴Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa.

²⁵I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?

²⁶Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.

²⁷Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

²⁸A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija?

²⁹Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.

³⁰A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?

³¹Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.