Jovanu 5:2-32

²U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,

³U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda;

⁴Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.

⁵A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.

⁶Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav?

⁷Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene.

⁸Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.

⁹I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota.

¹⁰Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.

¹¹A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi.

¹²A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi?

¹³A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.

¹⁴A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.

¹⁵A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.

¹⁶I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu.

¹⁷A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim.

¹⁸I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu.

¹⁹A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako;

²⁰Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite.

²¹Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje.

²²Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,

²³Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.

²⁴Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

²⁵Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti.

²⁶Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;

²⁷I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij.

²⁸Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega,

²⁹I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda.

³⁰Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.

³¹Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.

³²Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene.