Jovanu 5:10-46

¹⁰Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.

¹¹A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi.

¹²A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi?

¹³A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.

¹⁴A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.

¹⁵A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.

¹⁶I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu.

¹⁷A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim.

¹⁸I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu.

¹⁹A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako;

²⁰Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite.

²¹Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje.

²²Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,

²³Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.

²⁴Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

²⁵Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti.

²⁶Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;

²⁷I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij.

²⁸Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega,

²⁹I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda.

³⁰Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.

³¹Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.

³²Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene.

³³Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu;

³⁴A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.

³⁵On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.

³⁶Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla.

³⁷I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste.

³⁸I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.

³⁹Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene.

⁴⁰I neæete da doðete k meni da imate život.

⁴¹Ja ne primam slave od ljudi.

⁴²Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.

⁴³Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti.

⁴⁴Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?

⁴⁵Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.

⁴⁶Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.