Jovanu 4:22-52

²²Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.

²³Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.

²⁴Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

²⁵Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.

²⁶Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.

²⁷I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?

²⁸A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:

²⁹Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?

³⁰Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.

³¹A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.

³²A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.

³³Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?

³⁴A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.

³⁵Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.

³⁶I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;

³⁷Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.

³⁸Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.

³⁹I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.

⁴⁰Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

⁴¹I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.

⁴²A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

⁴³A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:

⁴⁴Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.

⁴⁵A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.

⁴⁶Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.

⁴⁷Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.

⁴⁸I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete.

⁴⁹Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje.

⁵⁰Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe.

⁵¹I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.

⁵²Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica.