Jovanu 2:2-18

²A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.

³I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.

⁴Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.

⁵Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.

⁶A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.

⁷Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.

⁸I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.

⁹A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,

¹⁰I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.

¹¹Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.

¹²Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.

¹³I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.

¹⁴I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.

¹⁵I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;

¹⁶I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.

¹⁷A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.

¹⁸A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?