7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10Onda otidoše opet uèenici doma.
11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.