Jovanu 20:1-18

¹A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.

²Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.

³A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.

⁴Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.

⁵I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.

⁶Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,

⁷I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.

⁸Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.

⁹Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.

¹⁰Onda otidoše opet uèenici doma.

¹¹A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,

¹²I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.

¹³I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.

¹⁴I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.

¹⁵Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti.

¹⁶Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju.

¹⁷Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.

¹⁸A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.