Jovanu 19:7-36

⁷Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim.

⁸Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma.

⁹I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

¹⁰A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?

¹¹Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi.

¹²Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru.

¹³Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.

¹⁴A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš.

¹⁵A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara.

¹⁶Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.

¹⁷I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.

¹⁸Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

¹⁹Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski.

²⁰I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski.

²¹A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.

²²Pilat odgovori: što pisah pisah.

²³A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.

²⁴Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.

²⁵A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

²⁶A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!

²⁷Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.

²⁸Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.

²⁹Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.

³⁰A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

³¹A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.

³²Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.

³³A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;

³⁴Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.

³⁵I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

³⁶Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.