Ivanu 20:2-17

²Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”

³Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.

⁴Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.

⁵Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.

⁶Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže

⁷i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

⁸Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

⁹Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

¹⁰Potom se učenici vratiše kući.

¹¹A Marija je stajala vani kod groba i plakala.

¹²Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu.

¹³Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.”

¹⁴Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

¹⁵Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.”

¹⁶Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” - što znači: “Učitelju!”

¹⁷Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.”