Djela 10:10-42

¹⁰Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

¹¹Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.

¹²U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

¹³I glas će mu neki: “Ustaj, Petre! Kolji i jedi!”

¹⁴Petar odvrati: “Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto”.

¹⁵A glas će mu opet, po drugi put: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!”

¹⁶To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

¹⁷Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,

¹⁸zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.

¹⁹Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: “Evo, neka te trojica traže.

²⁰De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.”

²¹Petar siđe k ljudima i reče: “Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?”

²²Oni odgovore: “Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.”

²³Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.

²⁴Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.

²⁵Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.

²⁶Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.”

²⁷I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge

²⁸te im reče: “Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.

²⁹Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!”

³⁰Kornelije reče: “Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me

³¹i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

³²Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.'

³³Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!”

³⁴Petar tada prozbori i reče: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,

³⁵nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.

³⁶Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

³⁷Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:

³⁸kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.”

³⁹“Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!

⁴⁰Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje -

⁴¹ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.”

⁴²“On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!”