Dela apostolska 9:2-34

²I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.

³A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba,

⁴I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš?

⁵A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se.

⁶A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti.

⁷A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga.

⁸A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.

⁹I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.

¹⁰A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode!

¹¹A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,

¹²I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda.

¹³A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu;

¹⁴I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje.

¹⁵A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve.

¹⁶A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.

¹⁷I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga.

¹⁸I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se.

¹⁹I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku.

²⁰I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.

²¹A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveštenièkijem.

²²A Savle se veæma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos.

²³A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju.

²⁴Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili;

²⁵A uèenici ga uzeše noæu i spustiše preko zida u kotarici.

²⁶A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik.

²⁷A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.

²⁸I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa.

²⁹I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju.

³⁰A kad razumješe braæa, svedoše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars.

³¹A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.

³²I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi.

³³I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.

³⁴I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.