Dela apostolska 8:18-33

¹⁸A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce

¹⁹Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.

²⁰A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce.

²¹Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.

²²Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga.

²³Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde.

²⁴A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste.

²⁵Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje.

²⁶A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je.

²⁷I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu,

²⁸Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju.

²⁹A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima.

³⁰A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš?

³¹A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim.

³²A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh.

³³U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje.