Dela apostolska 5:11-40

¹¹I uðe veliki strah u svu crkvu i u sve koji èuše ovo.

¹²A rukama apostolskima uèiniše se mnogi znaci i èudesa meðu ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.

¹³A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.

¹⁴A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena,

¹⁵Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih.

¹⁶A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu.

¹⁷Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti,

¹⁸I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor.

¹⁹A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe:

²⁰Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života.

²¹A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.

²²A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im

²³Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo.

²⁴A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo.

²⁵A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod.

²⁶Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.

²⁷A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi:

²⁸Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka.

²⁹A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.

³⁰Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.

³¹Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.

³²I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.

³³A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.

³⁴Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziðu napolje,

³⁵Pa reèe njima: ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta æete èiniti;

³⁶Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreæi da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko èetiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziðoše se i propadoše.

³⁷Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuèe dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se.

³⁸I sad vam kažem: proðite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariæe se.

³⁹Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne naðete kao bogoborci.

⁴⁰Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.