Dela apostolska 4:9-37

⁹Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi:

¹⁰Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.

¹¹Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;

¹²Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

¹³A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.

¹⁴A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi.

¹⁵Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga

¹⁶Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi;

¹⁷Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.

¹⁸I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo.

¹⁹Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga?

²⁰Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo.

²¹A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.

²²Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja.

²³A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine.

²⁴A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;

²⁵Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi?

²⁶Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova.

²⁷Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,

²⁸Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.

²⁹I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju;

³⁰I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.

³¹I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom.

³²A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko.

³³I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:

³⁴Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,

³⁵I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.

³⁶A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,

³⁷On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.