Dela apostolska 4:1-17

¹A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;

²I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.

³I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe.

⁴A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.

⁵A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,

⁶I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga;

⁷I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo?

⁸Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve!

⁹Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi:

¹⁰Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.

¹¹Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;

¹²Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

¹³A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.

¹⁴A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi.

¹⁵Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga

¹⁶Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi;

¹⁷Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.