Dela apostolska 2:26-45

²⁶Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu;

²⁷Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.

²⁸Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem.

²⁹Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana.

³⁰Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu,

³¹Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.

³²Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci.

³³Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete.

³⁴Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,

³⁵Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

³⁶Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

³⁷A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo?

³⁸A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha;

³⁹Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš.

⁴⁰I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.

⁴¹Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.

⁴²I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.

⁴³I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu.

⁴⁴A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.

⁴⁵I teèevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.