Dela apostolska 2:2-28

²I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu;

³I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.

⁴I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.

⁵A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.

⁶A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.

⁷I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?

⁸Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?

⁹Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,

¹⁰I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,

¹¹Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije.

¹²I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti?

¹³A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina.

¹⁴A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje.

¹⁵Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana;

¹⁶Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:

¹⁷I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove;

¹⁸Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe.

¹⁹I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.

²⁰Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji.

²¹I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.

²²Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate,

²³Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;

²⁴Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže.

²⁵Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;

²⁶Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu;

²⁷Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.

²⁸Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem.