Dela apostolska 2:1-14

¹I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.

²I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu;

³I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.

⁴I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.

⁵A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.

⁶A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.

⁷I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?

⁸Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?

⁹Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,

¹⁰I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,

¹¹Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije.

¹²I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti?

¹³A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina.

¹⁴A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje.