Dela apostolska 27:9-26

⁹A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle

¹⁰Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh.

¹¹Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi.

¹²A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.

¹³I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.

¹⁴Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon.

¹⁵A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.

¹⁶A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac,

¹⁷Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.

¹⁸A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare.

¹⁹I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski.

²⁰A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti.

²¹I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.

²²I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe;

²³Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim,

²⁴Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.

²⁵Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno.

²⁶Ali valja nam doæi na jedno ostrvo.