Dela apostolska 27:3-22

³I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju.

⁴I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni.

⁵I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku.

⁶I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju.

⁷I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.

⁸I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja.

⁹A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle

¹⁰Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh.

¹¹Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi.

¹²A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.

¹³I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.

¹⁴Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon.

¹⁵A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.

¹⁶A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac,

¹⁷Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.

¹⁸A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare.

¹⁹I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski.

²⁰A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti.

²¹I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.

²²I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe;