Dela apostolska 26:5-27

⁵Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.

⁶I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem,

⁷Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja.

⁸Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?

⁹Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina,

¹⁰Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.

¹¹I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova.

¹²Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh,

¹³U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom.

¹⁴A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se.

¹⁵A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš;

¹⁶Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati,

¹⁷Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati,

¹⁸Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom.

¹⁹Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;

²⁰Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu èineæi djela dostojna pokajanja.

²¹Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahu da me raskinu.

²²Ali dobivši pomoæ Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedoèim i malom i velikom, ne kazujuæi ništa osim što proroci kazaše da æe biti, i Mojsije:

²³Da æe Hristos postradati, i da æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima.

²⁴A kad on ovo odgovaraše, reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.

²⁵A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèi istine i razuma kazujem.

²⁶Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.

²⁷Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.