Dela apostolska 26:5-16

⁵Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.

⁶I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem,

⁷Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja.

⁸Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?

⁹Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina,

¹⁰Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.

¹¹I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova.

¹²Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh,

¹³U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom.

¹⁴A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se.

¹⁵A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš;

¹⁶Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati,