5Jer naðosmo ovoga èovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovoða jeresi Nazaretskoj;
6Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šæasmo da mu sudimo po zakonu svojemu.
7Ali doðe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi,
8Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo.
9A i Jevreji se složiše govoreæi da je ovo tako.
10A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajuæi od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe:
11Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziðoh u Jerusalim da se pomolim Bogu,
12I niti me u crkvi naðoše da kome govorim, ili bunu da èinim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu,
13Niti oni mogu posvjedoèiti šta tebi sad na mene govore.
14Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otaèkome, vjerujuæi sve što je napisano u zakonu i u prorocima,
15I imajuæi nadanje na Boga da æe biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi èekaju.
16A za ovo se i ja trudim da imam èistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima.
17I poslije mnogo godina doðoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose.
18U tome me naðoše oèišæena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom.
19A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da doðu preda te, i da se tuže ako imaju što na me.
20Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini,