Dela apostolska 20:10-35

¹⁰A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.

¹¹Onda iziðe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.

¹²A momèe dovedoše živo, i utješiše se ne malo.

¹³A mi došavši u laðu odvezosmo se u As, i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteæi sam da ide pješice.

¹⁴A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu.

¹⁵I odande odvezavši se doðosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradan doðosmo u Milit.

¹⁶Jer Pavle namisli da proðemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, da bude o Trojièinu dne u Jerusalimu.

¹⁷Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene.

¹⁸I kad doðoše k njemu, reèe im: vi znate od prvoga dana kad doðoh u Aziju kako s vama jednako bih

¹⁹Služeæi Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi raðahu o glavi;

²⁰Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas nauèim pred narodom i po kuæama,

²¹Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.

²²I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemu dogoditi;

²³Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoèi, govoreæi da me okovi i nevolje èekaju.

²⁴Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim teèenje svoje s radošæu i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedoèim jevanðelje blagodati Božije.

²⁵I evo sad znam da više neæete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajuæi carstvo Božije.

²⁶Zato vam svjedoèim u današnji dan da sam ja èist od krvi sviju;

²⁷Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju.

²⁸Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steèe krvlju svojom;

²⁹Jer ja ovo znam da æe po odlasku mome uæi meðu vas teški vuci koji neæe štedjeti stada;

³⁰I izmeðu vas samijeh postaæe ljudi koji æe govoriti izvrnutu nauku da odvraæaju uèenike za sobom.

³¹Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noæ ne prestajah uèeæi sa suzama svakoga od vas.

³²I sad vas, braæo, predajem Bogu i rijeèi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo meðu svima osveæenima.

³³Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah.

³⁴Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.

³⁵Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoænima, i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogo je blaženije davati negoli uzimati.