Dela apostolska 13:18-36

¹⁸I do èetrdeset godina prehrani ih u pustinji.

¹⁹I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu.

²⁰I potom na èetiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.

²¹I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, èovjeka od koljena Venijaminova, za èetrdeset godina.

²²I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reèe svjedoèeæi: naðoh Davida sina Jesejeva, èovjeka po srcu mojemu, koji æe ispuniti sve volje moje.

²³Od njegova sjemena podiže Bog po obeæanju Izrailju spasa Isusa;

²⁴Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu.

²⁵I kad svršivaše Jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuæi njegovoj.

²⁶Ljudi braæo! sinovi roda Avraamova, i koji se meðu vama Boga boje! vama se posla rijeè ovoga spasenija.

²⁷Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proroèke koji se èitaju svake subote osudivši ga izvršiše.

²⁸I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi.

²⁹I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob.

³⁰A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.

³¹I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.

³²I mi vam javljamo obeæanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;

³³Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.

³⁴A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reèe: daæu vam svetinju Davidovu vjernu.

³⁵Zato i na drugom mjestu govori: neæeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.

³⁶Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje.