8I kazavši im sve posla ih u Jopu.
9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.
10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe,
11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;
12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto.
15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani.