Dela apostolska 10:1-35

¹A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska.

²Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;

³On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije!

⁴A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu;

⁵I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra:

⁶On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.

⁷I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,

⁸I kazavši im sve posla ih u Jopu.

⁹A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.

¹⁰I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe,

¹¹I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;

¹²U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.

¹³I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.

¹⁴A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto.

¹⁵I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani.

¹⁶I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.

¹⁷A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima,

¹⁸I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?

¹⁹A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te;

²⁰Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah.

²¹A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli?

²²A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe.

²³Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim.

²⁴I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje.

²⁵A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se.

²⁶I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek.

²⁷I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali.

²⁸I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista;

²⁹Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?

³⁰I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj,

³¹I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom.

³²Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti.

³³Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno.

³⁴A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko;

³⁵Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.