Brojevi 10:1-33

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

²Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska.

³Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.

⁴A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh.

⁵A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku.

⁶A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu.

⁷A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi.

⁸A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena.

⁹I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih.

¹⁰Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.

¹¹I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva.

¹²I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj.

¹³Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.

¹⁴I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov;

¹⁵A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov;

¹⁶A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov.

¹⁷I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator.

¹⁸Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov,

¹⁹A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev,

²⁰A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.

²¹I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu.

²²Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov,

²³A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov,

²⁴A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.

²⁵Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev,

²⁶A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov,

²⁷A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov.

²⁸Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu.

²⁹A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra.

³⁰A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.

³¹A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð.

³²I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro.

³³I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli.