1. Kraljevima 22:35-49

³⁵I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveèe, i krv iz rane njegove tecijaše u kola.

³⁶I proðe glasnik po vojsci o zahodu sunèanom govoreæi: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju.

³⁷Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji.

³⁸A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po rijeèi koju reèe Gospod.

³⁹A ostala djela Ahavova i sve što je uèinio, i za kuæu od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?

⁴⁰Tako poèinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov.

⁴¹A Josafat sin Asin zacari se nad Judom èetvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem;

⁴²I imaše Josafat trideset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kæi Silejeva.

⁴³I hoðaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega èineæi sve što je pravo pred Gospodom.

⁴⁴Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama.

⁴⁵I uèini mir Josafat s carem Izrailjevijem.

⁴⁶A ostala djela Josafatova i junaštva što uèini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?

⁴⁷On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova.

⁴⁸U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev.

⁴⁹I Josafat naèini laðe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se laðe razbiše u Esion-Gaveru.